kupanje u kadi

Elem, u zadnje vrijeme se bavim projektom koji će nadam se stajati uz bok s nenadmašnom ZLATNOM NITI.
Za sada samo stavljam prijevode pjesmica s engleskoga govornoga područja. Ima ih 6, a za prevesti jš toliko.

O samom projektu uskoro... nadam se.

Ako na netu nadjete ove pjesme u originalu... probajte ih zapjevati u prijevodu


SWINGING ON A STAR

MOGLI BI NEBOM JEDRITI

Želiš li nebom ti jedrii,
Mjeseca zrakom se kititi,
I biti bolji nego što si?

Ili bi mazga bio ti!?

Uši su njezine baš velike,
Hvataju sve zvukove.
No, leđa joj grbava i mozak joj slab,
Uopće priglupa i muči ju svrab...
No, dakle, ako ne želiš učiti;
Možda i budeš mazga ti.

Želiš li nebom ti jedrii,
Mjeseca zrakom se kititi,
I biti bolji nego što si?

Ili bi riba bio ti!?

Riba ne zna pisati, a ni čitati.
Zna samo u krug plivati.
Varanju je drugih sasvim posvećena,
No ipak završi pojedena...
Ako te, pak taj život privlači,
Možda i budeš riba ti.

U kavezu nisu majmuni svi;
Često na cesti ćeš ih sretati.
Na koncu, sam ćeš izabrati...

Ma znaš, svi vi već jeste sjajni!
Ali bi toliko toga mogli još postati...

Mogli bi nebom jedriti!
Mogli bi nebom jedriti!
Mogli bi nebom jedriti!



THE INCHWORM

PUTOVANJE MALOG CRVA

Dva i dva su četiri,
Četiri i četiri su osam,
Osam i osam su šesnaest,
Šesnaest i šesnaest su tridesetdva...

Crvić mali
Putuje polagano,
Slaže put svoj životni
Od mnogo stazica.

Crvić mali
Njegov put sve veći je,
Kao ti kad postaješ
Prava curica.

Dva i dva su četiri,
Četiri i četiri su osam,
Osam i osam su šesnaest,
Šesnaest i šesnaest su tridesetdva...

Dva i dva su četiri,
Četiri i četiri su osam,
Osam i osam su šesnaest,
Šesnaest i šesnaest su tridesetdva...

Crvić mali
Trag za sobom ostavlja,
Dok na torti sad je već
Mnogo svjećica.

Crvić mali
Uporno put nastavlja,
Gledam te i nisi
Više curica.

Dva i dva su četiri,
Četiri i četiri su osam,
Gledam te i nisi
Više curica.

Gledam te i nekako
Već si djevojka.



I HAD A ROOSTER

PIJETLA SAM IMAO

Pijetla sa imao predivnog,
Uvijek budnog i ponosnog.

Šapnu mi pjetlić moj:
Kukurikuku rikuku rikuku rikukuriku

Prasca sam imao predivnog,
Ružičastog i okruglastog.

Šapnu mi praščić moj:
Rok rok rok rok rok rok
Šapnu mi pjetlić moj:
Kukurikuku rikuku rikuku rikukuriku

Kravu sam imao predivnu,
Šarenu i uvijek pospanu.

Šapnu mi kravica:
Muuuuu muuuuuuuu
Šapnu mi praščić moj:
Rok rok rok rok rok rok
Šapnu mi pjetlić moj:
Kukurikuku rikuku rikuku rikukuriku

Konja sam imao predvnog,
veselog, brzog, razigranog.

Šapnu mi konjić moj:
Njihihihihihihihihih
Šapnu mi kravica:
Muuuuu muuuuuuuu
Šapnu mi praščić moj:
Rok rok rok rok rok rok
Šapnu mi pjetlić moj:
Kukurikuku rikuku rikuku rikukuriku

Koku sam imao predivnu,
Bucmastu, pomalo zbunjenu.

Šapnu mi kokica:
Kokoookodaaak
Šapnu mi konjić moj:
Njihihihihihihihihih
Šapnu mi kravica:
Muuuuu muuuuuuuu
Šapnu mi praščić moj:
Rok rok rok rok rok rok
Šapnu mi pjetlić moj:
Kukurikuku rikuku rikuku rikukuriku

Psića sam imao predivnog,
vijernog i uvijek radosnog.

Šapnu mi dragi psić:
Vu vauvau vauuuuuŠapnu mi kokica:
Kokoookodaaak
Šapnu mi konjić moj:
Njihihihihihihihihih
Šapnu mi kravica:
Muuuuu muuuuuuuu
Šapnu mi praščić moj:
Rok rok rok rok rok rok
Šapnu mi pjetlić moj:
Kukurikuku rikuku rikuku rikukuriku

Ovcu sam imao predivnu
rudlavu, bijelu i mekanu.

Šapnu mi ovčica:
Beeeeeeeee beeeeeeeeeeee
Šapnu mi dragi psić:
Vu vauvau vauuuuuŠapnu mi kokica:
Kokoookodaaak
Šapnu mi konjić moj:
Njihihihihihihihihih
Šapnu mi kravica:
Muuuuu muuuuuuuu
Šapnu mi praščić moj:
Rok rok rok rok rok rok
Šapnu mi pjetlić moj:
Kukurikuku rikuku rikuku rikukuriku

Bebu sam imao predivnu,
Umiljatu, dragu, nasmijanu i jedinstvenu

Šapu mi moa najdraža i najljepša i najnježnija bebica:
Buuuuuuuuuaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaahhhhh
Šapnu mi ovčica:
Beeeeeeeee beeeeeeeeeeee
Šapnu mi dragi psić:
Vu vauvau vauuuuuŠapnu mi kokica:
Kokoookodaaak
Šapnu mi konjić moj:
Njihihihihihihihihih
Šapnu mi kravica:
Muuuuu muuuuuuuu
Šapnu mi praščić moj:
Rok rok rok rok rok rok

Šapnu mi pjetlić moj:
Kukurikuku rikuku rikuku rikukuriku




THE GNU SONG

ZGNUŠANI GNUOVI

Godina već prođe kako šetah po zoološkom,
Gdje bijah sretoh jednog pravog znalca.
Objašnjavao je tada, na tečnom engleskom,
Podrijetlo malog pčelinjega žalca.

Iznenadih ga tad upitom kakovo je ono biće, spremno će on - jelen,
I bio bih prihvatio informaciju;
Da životinja po srijedi ne prekide tu besjedu i reče - ja nisam jelen!
Ja sam Gnu!


Ja sam Gnu
A tko si ti?
Zar bića ne znaš razlikovti!?

Ja sam Gnu!
Da, G - N - U!
Nit sam G - jelen, nit sam Kakadu;

Naljutim se k'o tajfun
Kad kažu da sam G - majmun!
O G - ne, G - ne, G - ne; ja sam Gnu!

Iznajmih potom kuću u Tribunju, na moru;
Bijah slušah o tom mjestu često.
I druge noći ondje probudi me san
No priči toj sad ovdje nije mjesto.

Kad na zidu, ponad glave, spazih prepariranu znanu pojavu...
Bizon? Ne, nije bizon.
Okapi? Ne, mislim da nije ni Okapi.
Boškarin, mogućno?
Kad prijeteći začuh glas:
Ja sam Gnu!

Ja sa Gnu!
G - još jedan Gnu!
Oh, da mi je G - razbit' ti glavu!

Ja sam Gnu!
A tko si ti?
Zar bića ne znaš razlikovati!?

Ja sam Gnu!
Da, G - N - U!
Daj, shvati sad tu komparaciju:

Za bizona sam prefin,
Još sam manje Boškarin;
O G - ne, G - ne, G - ne; ja sam Gnu!

O G - ne, G - ne, G - ne; ja sam Gnu!
O G - ne, G - ne, G - ne;...
ja sam Gnu!




SINGIN' IN THE BATHTUB

ZAPJEVAJ U KADI

Kupanje!
Požuri;
Sjedi u kadu
Uzmi šampon, sapun
Nasloni se i opusti;
I nek' zabava počne...

Zapjevaj u kadi
Gledajuć' plafon
Melodije mumljaj
Kao bariton.

Ako pjevaš nemoj
Koristiti tuš,
pjevanje pod tušem
obični je fuš!

Namoči svoje tijelo, dobro ga pregledaj;
I dok ga trljaš, pereš; naglas zapjevaj!

Opere se igraj,
Otpjevaj ariju ( ridi pagliacci )
Ma presretni su svi kad
U kadi pjevaju!

Mjehurići mali
oko mene lete svud...

Pa malo k'o Sinatra
pod vodom zapjevaj (šubi dubi du... )
Al' note neke teške
Ti izbjegavaj .

Sjajne su i pjesme
U hit - mjuzklima: (Neka cijeli ovaj svijet... )
Sežu sve od fortea
Do pianissima!

Lokve oko kade mamu će naljutiti.
Ali do tad te će lokve duge rađati!

Sad te čeka ručnik
Da tijelo istrlja,
Ali, daj, još jednom
U kadi zapjevaj!

U kadi zapjevaj!
U kadi zapjevaj!
U kadi zapjevaj!





FROM THE INDIES TO THE ANDES IN HIS UNDIES

SVE OD ALPA PA DO ANDA U PIĐAMI

Hrvoja je astma mučila kroz život,
Oko njega uvijek bje podrugljiv kikot:
Zbog tog nikad moći neće biti pilot.
Jedan težak mladi život biješe to.

Stoga sudbu svoju odluči promijenit'
A ne uvjek zbog zdravlja svoga strepit,
Ništa neće mu na putu se preprečit!
Odluka je radikalna bila to.

Hrvoje, bit će vrli navigator!
Hrvoje, neće trebat' inhalator više!

Sve od Alpa pa do Anda u piđami,
A da javiti se neće niti mami,
Živjeti će tek na kruhu i salami.
Zbilja hrabro djelo jedno bit će to.

Negdje čuo je da planinski zrak zdrav je,
Pa je pješke krenuo do Himalaje;
No kod Alpa odluči otić' još dalje.
Zbilja hrabro djelo jedno biješe to.

Hrvoje, sad je vrli navigator!
Hrvoje, ne treba mu inhalator više!

Njeg'va priča svuda uzdahe sad mami:
Svi sad rješavaju probleme svoje sami!

Sve od Alpa, pa do Anda u piđami:
Zbilja hrabro jedno djelo biješe to!

Zbilja hrabro jedno djelo biješe to!

NE VOLIM TE, SINE...

Ne volim te, sine, više...
Nikako; ne tek više.
Već svakim trenutkom još više; i više...

I srce hoće pući,
I ja mislim:
To je to, ne mogu više...

I baš tad,
U tom trenu
shvatim
Da već te volimI još malo više...

Evo jedne pričice o tome kako je intenzivan i nezamislivo bogat život jednogodišnje bebe.
Još nema ilustraciju.

BEBINA VELIKA PUSTOLOVINA

1.

Noni je baš odlučio odgonetnuti kako je to plamen sa tatinog upaljača prešao na svijeću, kad li ga omete gromoglasan pljesak.

I mama i tata; i bake i djedovi; tete, bratići; i neka dječurlija – doduše ti klinci su bili bitno stariji od njega; svi su oni pljeskali, častitali mu i ljubili ga.

Da se razumijemo, Noniju je bilo drago vidjeti tortu pred sobom. Jednom je već probao kolače i uopće nisu loši. Ali što je sad odjednom svim tim ljudima da mu tako plješču?!

I zašto su uopće zabili tu svijeću u tortu?!

2.

Čekaj, čekaj, pomisli; nešto je sigurno napravio. Samo što?

I inače bi mu mama i tata pljeskali kad bi im ponosno demonstrirao neku novu vještinu. Ili kad bi uspio izmisliti neku riječ. Te riječi su toliko precizno opisivale njegovu okolinu, da bi ih svi isti tren razumjeli. Naravno da bi to oduševilo i mamu i tatu.

Ali, koliko zna, sad baš ništa nije učinio. Zašto su onda svi oko njega poludjeli od sreće?

3.

Pa da: sigurno su mama i tata svima okupljenima prepričali neki Nonijev podvig kojem bake i ostali nisu imali sreće svjedočiti.

Još samo da se dosjeti koji. Bilo ih je toliko mnogo u ovo kratko vrijeme otkad je upoznao mamu i tatu.

A opet, znajući da i mama i tata brižno bilježe svaku njegovu pustolovinu, možda su im prepričavali sve što je ikad napravio!? Ako je tako, imali su što i pričati.

4.

Već najranije njegovo sjećanje je krajnje dramatično.

Svjetlosni bljesak je prvo što je ikad vidio. Odmah potom našao se u okruženju nekakvih visokih bića u bijelim odorama, potpuno skrivenih lica bijelim platnenim maskama. Pomno su ga promatrali, i međusobno razgovarali nekakvim nerazumljivim jezikom; kao da nisu s ovog svijeta. Odmah uz njih, na stolu, ležala je mama. Izmučena i umorna. Gledala je u Nonija očima punim zahvalnosti i nade.

Noni je odmah shvatio o čemu je riječ: ovo oko njega su vanzemaljci! Došli su oteti mamu, ali ih je on iznenadio i sad su zbunjeni. Sad će on njima pokazati...

Najjače što može ispustio je svoj borbeni krik. Vanzemaljci su odmah ustuknuli, i u strahu su se odmah Noniju i njegovoj mami počeli smješkati. Ostavili su ih potom zajedno. Čvrsto stisnute jedno uz drugo.

5.

Doduše još koji put bi ih posjetili, ali u tim bi prigodama bili kudikamo ponizniji i ljubazniji nego za prvog susreta. I nisu više nosili maske. Postali su prijatelji Noniju i mami.

Čak su u nekoliko navrata svoje najvrjednije blago podarili Noniju.

Doduše, čudno je to bilo blago: potpuno tekuće, u malim količinama, čuvano u nekakvim tankim cjevčicama. Noni je to blago svaki put pristojno primio, iako mu nije ni najmanje jasno bilo o čemu je riječ – niti je jestivo, niti se s tim čovjek može igrati. A vrag bi ga znao, ipak je riječ bila o vanzemaljcima.

6.

Nije Noni zaboravio ni ono dlakavo čudovište što je okupiralo kuću mame i tate.

A naporna li stvora, tko zna kako uopće takav parazit završi ljudima u kući?!

Viče; slini; trga sve što mu dođe pod zube; iz nekog razloga ostavlja svoju dlaku svuda uokolo, iako nikako da oćelavi...

S njim nisu bili dovoljni borbeni krici. Bilo je to potpuno drukčije biće od vanzemaljaca!

Kako bi ga ukrotio i uveo reda u kuću mame i tate, Noni je primijenio sljedeću taktiku:

Glumio je da je krhak, da je slab. Ispuštao je tužne, tihe jecaje.

S vremenom, čudovište je nasjelo! Povjerovalo je da Noniju treba zaštita; da mu treba mir.

Uskoro se čudovište skoro sasvim umirilo, istodobno se ne odvajajući od Nonija. Nije prošlo mnogo, a čudovište je potpuno bilo u Nonijevoj službi.

Mama i tata su bili beskrajno ponosni!

7.

Konačno, uvidio je da su čitavo vrijeme mama i tata pomalo žalosni jer su toliko različiti od Nonija. On je, naime, vrlo praktičan: malen je; uglavnom leži – jer to je zbilja ugodno; a ako se kreće, čini to uz pomoć sva četiri uda.

S druge strane, mama i tata su nekako glomazni; koriste samo dva uda za kretanje; moraju stalno podizati Nonija s tla, ako mu žele biti blizu...

Noni je dugo o tom problemu duboko razmišljao.

8.

Ovaj je svijet sav čudan: naseljen je vanzemaljcima, ljudima po kućama haraju kojekakva dlakava čudovišta, a evo – i mama i tata su ograničeni u svojim potrebama...

E pa, ako je ovaj svijet – a s njim i mama i tata – ograničen, Noni to svakako nije!

Ako se, dakle, mama i tata ne mogu približiti njemu, približit će se on njima.

Osovit će se na samo dva uda kako bi bio sličniji mami i tati. Ruke će mu biti slobodne u tom slučaju, ali već će se dosjetiti što će s njima.

Ta odluka je bila pun pogodak: mama i tata nisu znali što bi od sreće, kad se najednom Noni bio uspravio. Da bude potpuno jednak mami i tati, još je samo trebao narasti.

Ali kao da je to neki problem...

9.

Noni zadovoljno promotri taj razdragani skup oko sebe, koji ga je slavio.

Vidiš, vidiš; pomisli. Doista imaju itekako mnogo razloga da mu plješču, a kako su mu ruke bile slobodne, zaplješče i on.

U tako malo vremena je tako mnogo postigao.

No - pomisli tada, zagledavši se u onu svijeću na torti – nakon svih tih silnih pustolovina;

što se još uopće i može zanimljivog u životu dogoditi..?!

ovo je jedna mala brojalica za djecu. nadam se da će jednom postati slikovnicom.

BEBA S PUNO POSLOVIMA


1.
BUDIM SE SA SUNCOVIMA...

2.
STRAŠIM LJUDE KAKOVIMA...

3.
ŠKAKLJAJU ME BRKOVIMA...

4.
ŠTIPAJU ME PRSTOVIMA...

5.
ŠETAM SE SA NOGOVIMA...

6.
MRDAM SE NA TRBOVIMA...

7.
MAZE ME SA TREPOVIMA...

8.
PAPAM HRANU S MLIJEKOVIMA...

9....A SPAVAM SA DUDOVIMA

hmmm... i ovo bi jednog dana trebala biti slikovnica....
na ovom blogu su samo takove stvarčice.

BEBA IZ OGLEDALA


1.

Ova se priča već nebrojeno puta zbila.
I Isto će se toliko puta ponovno odviti njezin zaplet.
No, eto, baš nekako sada je odlučeno da njeni dramatični dogadjaji budu i zabilježeni.

2.

Ipak ,prije no počnemo, moramo se ispričati Marku,
a i Juraju. Ni Hansa ne smijemo zaboraviti. Kao ni mnogo njih čija priča nije nikada ispričana.
I još ćemo se ispričati Borisu i Jerku. Kruni i Hrvoju. A i mnogima čije, iste ovakve, priče ni u buduće neće zašarati prazne papire.

3.

Doduše, naš bi junak mogao nositi ime kojeg bilo od njih. Svi oni dijele ovo iskustvo. Svi su ovo prošli; ili će tek proći.
No, splet okolnosti je htio da upravo jedan mali Noni ispriča ovu, svima zajedničku, priču.
Priču o bebi iz ogledala.

4.

Sve je počelo jednog čudnog dana. Kažem čudnog, jer su obično baš takvi oni dani koji dijele godišnja doba jedna od drugih. Ne znam više da li je ljeto postajalo jesen, ili se zima pripremala postati proljećem... ali svakako je to bio jedan takav dan.

5.

Tim danima Sunce se odluči poigrati svojim zrakama. One se tada stanu odbijati pod sasvim čudnim kutovima. Tako dopru i do predmeta koji su vječito u sjeni. I koje jedan mali Noni inače ne bi ni primijetio. No, kako se na čudne dane samo čudne stvari dogadjaju, jedan upravo čudan odsjaj sunca privukao je Nonijevu pažnju.

6.

Često je Noni od mame i tate čuo ime tog predmeta, od kojeg su se sada baš u njega odbijale Sunčeve zrake. Ogledalo, ogledalo; uporno bi govorili i mama i tata upirući prstom u taj predmet.
Nikad nije razumio njihovu očaranost tom bezveznom stvari. No sada je konačno shvatio: U ogledalu živi prava mala beba!

7.

A ta, nazovimo je, beba iz ogledala nije bila ni malo pristojna. U početku Noni je bio zadovoljan igrom s njom, ali onda je shvatio da ga ta beba samo imitira. I da samo tu igru želi igrati.Čak i kad se Noni razljutio, kad se od nemoći rasplakao... Čak i tada, beba iz ogledala ga je uporno imitirala; rugajući se tako njegovom jadu!

8.

Zamislite samo Nonijev užas kad su došli mama itata da ga utješe:
Beba iz ogledala je nekako izimitirala točne kopije Nonijevih i mame i tate!!
Danima su trajale Nonijeve muke. Tjednima! Kad god bi Noni pomirljivo započeo neku novu igru, zločesta beba iz ogledala ga je odmah krenula imitirati.
Noni je odlučio da nikad više neće pogledati ogledao. Možda će to ražalostiti mamu i tatu; oni su tako željeli da se beba iz ogledala i Noni druže... Ali što može kad je beba iz ogledala tako bezobrazna!?!

9.

Mama i tata nisu bili žalosni zbog ovog neprijateljstva u kući, ali nije im bilo jasno zašto Noni uporno odvraća pogled kad ga prinesu bebi iz ogledala i zašto joj, kad ga pred nju posjednu, odmah okrene... hm... pelenu. I tko zna koliko bi taj jalovi postupak mirenja trajao, da jednog dana nisu stigli kamioni.
Sami kamioni, doduše, nisu toliko bitni za razvoj ove drame, ali vjerojatno su malo ubrzali rasplet.




10.

Iz kamiona su izašli neki ljudi i, nakon što su se nešto s tatom dugo dogovarali, stali su iznositi sve stvari iz kuće, i tovariti ih u kamione. Noniju je to bilo pomalo nejasno; ali valjda je tata znao što se s njima dogovorio. Na koncu, kad su kamioni otišli, u kući je ostao samo jedan veliki madrac za mamu i tatu i Nonijev krevetić. Sve su drugo kamioni odnijeli. Sve. Pa tako i ogledalo.

11.

Isprva je Noniju bilo drago što se riješio bebe iz ogledala, no onda je počeo brinuti. Kamo su ju odvezli ljudi s kamionima? Je li joj tamo hladno? Ima li što jesti? Jer, dok je bila s Nonijem u istoj kući, bilo joj je toplo kao i Noniju. Kad je Noni jeo, jela je i ona... A sada?
Jao, pa nije ju valjda tata dao odvesti jer se Noni nije htio igrati s njom?

12.

Čitavu je noć Noni loše spavao od brige. I sutradan, dok je tata pakirao preostale stvari, mama je čitavo vrijeme propitivala Nonija zbog čega je tužan. A on je bio neutješan: sram ga je bilo što je upravo zbog njega ona beba iz ogledala sada negdje sama. Na hladnome. Gladna...
Opet je jedan kamion, no sada bitno manji, došao po preostale stvari. Ovaj put su i mama i tata i Noni sjeli u kamion. Izmorenog tugom, vožnja u kamionu je Nonija uspjela uspavati.

13.

Probudio se u trenutku kad ga je mama nosila iz kamiona prema tati, koji je sav razdragan nešto vikao. Tata je stajao kraj otvorenih ulaznih vrata neke kuće, koja je Noniju bila sasvim nova. Ušli su unutra svi zajedno, a Noni je primijetio da su mu stvari u toj kući jako poznate. Kao da su njihove. Čekaj; pa to onda znači... možda je onda tu i...





14.

Isto ono ogledalo koje je stajalo u Nonijevoj sobi sada je bilo u ovoj prostoriji. A po ostalim stvarima u njoj, ovo bi isto tako trebalo postati Nonijevom sobom.
Jedva je čekao da ga mama pronese uz ogledalo!
Noniju se otme veseli cik iz usta: beba iz ogledala je opet tu! A i ona se njemu baš razveselila!
Izgleda da su ljudi iz kamiona bili dobri prema njoj; vesela je, rumena, čak ima i odjeću veselih boja poput Nonijeve.

15.

Mami i tati nije bilo jasno odkud sad ta promjena?!? Noni se nije dao micati od ogledala. Bebi iz ogledala je dozvoljavao sve: da ga imitira dok jede, dok spava, da ga imitira dok plače, dok ga mama presvlači... Uvidio je da beba iz ogledala nije zločesta, sve što je željela je igrati se. Pa nije ona kriva što zna samo jednu igru.

16.

Ipak, kako je vrijeme prolazilo, Noni je sve više gubio zanimanje za bebu iz ogledala. Povremeno bi joj mahnuo, ili bi joj se izbeljio; a i to sve rjeđe.
Sve dok ju jednog dana više nije primjećivao. Noni je s vremenom u svojoj sobi vidio tek ogledalo.

17.

Konačno, sasvim ju je i zaboravio. Tu i tamo bi se zagledao u svoj odraz u ogledalu, kao da nešto traži, ali...odustao bi vrlo brzo. Jer nije znao što. A i prizor u ogledalu se gotovo svakodnevno mijenjao, i kao takav nije bio od pomoći.
Možda... možda kad jednog dana bude gledao jednu drugu bebu kako se ljuti na svoj odraz; možda ga zasvrbi sjećanje na njegovo ogledalo i onu bebu u njemu koja ga je uporno imitirala... a čini to i dalje.




18.

Eto. Rekoh da je ta priča već nebrojeno puta ispričana. No sticaj okolnosti je htio da baš sada bude i zapisana. A ima takvih priča mnogo. I, poput ove, sasvim su obične. Jedino što imaju naviku započeti baš na one čudne dane kad se godišnja doba krenu izmjenjivati. Jer Sunce se tada odluči poigrati svojim zrakama, te se one stanu odbijati pod čudnim kutovima. Tako dopru i do predmeta koji su inače vječito u sjeni...